Investicije

investicijeU stručnoj terminologiji iz područja financija i bankarstva investicije se odnose na plasiranje novca koje donosi kamate i na taj način uvećava dobit i na dionice (obveznice, nektretnina i sl..) Kupnjom i prodajom po povoljnijim uvjetima. Investicije se smatraju ulaganjem u realna kapitalna dobra. Na razini privrede, investicije znače dio društvenog proizvoda jednog fiksiranog vremenskog perioda koji se tijekom određenog razdoblja (najčešće godinu dana) nije potrošio. Kao takve dijele se na proizvodne i potrošne investicije, au svakodnevnom životu investicije označavanju kupnju bilo koje aktive (imovine) da bi se ostvarila korist. U svakom slučaju pojmovi investiranje i investicije se odnose na plasiranje novca, au cilju da se ostvari dobit veća od onog što je uloženo. Prema tome, najjednostavnije objašnjenje je da investicije podrazumijevaju ulaganje financijskih sredstava u neki poslovni ili investicijski projekt.

Cilj svake tvrtke je da održi likvidnost, kao i daljnji razvoj, a to je moguće putem investiranja. Investicije se mogu plasirati u proizvodnji, u vidu nove tehnologije, novog proizvoda ali postoji i investiranje kompanije u vrijednosne papire financijskog tržišta čime ona ostvaruje zaradu. Naime, svaka kompanija ima svoj rayvojni cilj tako da pokušava realizirati investicije u sadašnjim uvjetima i sadašnjem vremenu, a imajući u vidu bližu i daljnju budućnost. Pored osiguranja uvjeta za svoj trenutni opstanak, svaka tvrtka se nalazi u situaciji da se razvija dok je taj razvoj orijentiran dugoročno i definiran kvalitativno. Ona definira svoju dugoročnu razvojnu politiku koja sadrži njezine osnovne ciljeve i načine realizacije istih. Ciljevi investiranja i investicijska politika, kao izravna posljedica ciljeva poduzeća, sadržani su u dugoročnoj razvojnoj politici poduzeća. Sa druge strane, samo konkretnim investicijskim akcijama u okviru definirane investicijske politike, može se temeljiti ostvarenje i razvoj politike poduzeća. Investicije se odabiraju prema kriteriju koji treba da predstavlja mjeru valjanosti pojedinih investicijskih akcija, mjeru dostizanja postavljenih ciljeva investiranja i na temelju njega se određuje koju od raspoloživih investicijskih akcija treba realizirati.

Investicije mogu imati mikro i makro aspekt. Na makro razini to su različite varijante kapitalnog koeficijenta kao odnosa između investicija i proizvodnje, u financijskoj literaturi i praksi to su najčešće prosječni i marginalni kapitalni koeficijent. Prosječni kapitalni koeficijent pokazuje koliko jedinica kapitala (osnovnih i obrtnih sredstava), odnosno ukupnih investicija je angažirano u stvaranju jedinica proizvodnje, dok marginalni kapitalni koeficijent predstavlja odnos između prirasta investicija i prirasta proizvodnje. Investicioni menadžment na mikro razini, odnosno na razini same tvrtke ima za cilj da ograničeni kapital za investiranje alocira na optimalne svrhe, programe kako bi se maksimizirali ostvarenje njegovih ekonomskih ciljeva.

U uvjetima razvijenog financijskog tržišta i pristupa poduzeća tom tržištu investiranje se mora shvatiti u širem smislu. Pored investiranja u projekte, poslovne pothvate u poduzeću, bilo u modernizaciji postojeće, bilo u novu proizvodnju, pogone, tvornice ili djelatnosti, i poduzeće može neangažovani slobodni kapital plasirati iu vrijednosne papire financijskog tržišta i tako ostvariti zaradu. Investicije, kao sastavni dio ukupnosti procesa alokacije gospodarskih resursa u vremenu, jedno su od najznačajnijih područja ekonomske teorije uopće, iz dvije osnovne ekonomske karakteristike i to: ograničenosti i mogućnosti alternativne uporabe ekonomskih resursa, kao i budući razvoj kao pretpostavka poptunijeg zadovoljenja potreba u budućnosti. Investicije koje su primamljive kako za pravna lica, tako i za individualne ulagače svakako predstavljaju investiranje na burzama, a posebno na burzi novca (Forex). Višestruka dobit u odnosu na uloženi kapital, uz minimalne poslove poslovanja svakako privlače mnoge zainteresirane investitore.

Investicije i investicijski projekti, kao alternativne mogućnosti internog ulaganja unutar kompanija klasificiraju se na temelju sagledavanja novih proizvoda ili proširenja postojećih, izmještanja opreme ili objekata, istraživanja i razvoja, kao i drugih projekata. Za potrebe investicijske analize i investicijskog menadžmenta kao ocjene i rangiranja projekta od posebne je važnosti klasifikacija na nezavisne i međusobno isključive investicijske projekte. Nezavisnim projektima se smatraju oni koji ne konkuriraju jedan drugome, odnosno ukoliko izbor jednog projekta ne podrazumijeva istodobno odbacivanje drugog. Nasuprot tome, međusobno isključive investicije nalaze se u međusobnoj disproporciji i samim tim isključuju jedna drugu, tako da izbor jedne praktično znači automatsko odbacivanje druge investicije.

Saznajte i kako početi biznis na internetu i ostvariti internet zaradu.

Možete ostaviti odgovor, ili trackback sa Vašeg sajta.

Ostavite komentar